{"id":8797,"date":"2024-02-06T10:58:09","date_gmt":"2024-02-06T10:58:09","guid":{"rendered":"https:\/\/www.afibmatters.org\/sto-moj-lijecnik-moze-uciniti\/ablacija-fibrilacije-atrija\/"},"modified":"2025-07-23T15:53:08","modified_gmt":"2025-07-23T14:53:08","slug":"ablacija-fibrilacije-atrija","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/www.afibmatters.org\/hr\/sto-moj-lijecnik-moze-uciniti\/ablacija-fibrilacije-atrija\/","title":{"rendered":"Ablacija fibrilacije atrija"},"content":{"rendered":"

Ablacija fibrilacije atrija<\/h2>\n

Nakon brojnih desetlje\u0107a istra\u017eivanja, op\u0107e je prihva\u0107eno da u ve\u0107ini slu\u010dajeva fibrilacija atrija po\u010dinje unutar ili blizu plu\u0107nih vena. Plu\u0107ne vene su \u017eile koje povezuju plu\u0107a s lijevim atrijem te omogu\u0107uju krvi oboga\u0107enoj kisikom da se vrati u srce. Postoje \u010detiri plu\u0107ne vene koje su povezane s lijevim atrijem. Produ\u017eeci mi\u0161i\u0107a atrija kratko se pru\u017eaju (do oko 5 cm) od tijela lijevog atrija u plu\u0107ne vene. Kod ljudi s fibrilacijom atrija, ovi\u00a0produ\u017eeci mi\u0161i\u0107a<\/strong>\u00a0pokazuju elektri\u010dnu aktivnost koja je brza i nije pod kontrolom normalne sr\u010dane aktivnosti. Ova\u00a0abnormalna elektri\u010dna pra\u017enjenja<\/strong>\u00a0proizvode brzu i nepravilnu elektri\u010dnu aktivnost i stoga slabe mehani\u010dke kontrakcije atrija.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Trenuta\u010dno najra\u0161irenija i najprihva\u0107enija metoda lije\u010denja fibrilacije atrija je elektri\u010dna izolacija plu\u0107nih vena, \u010dime se smanjuje rizik od pokretanja fibrilacije atrija. Ova elektri\u010dna izolacija posti\u017ee se postupkom koji se naziva ablacija. Ablaciju izvodi kardiolog specijaliziran za invazivne pretrage i lije\u010denje tegoba povezanih sa sr\u010danim ritmom (elektrofiziolog) u specijaliziranom laboratoriju za elektrofiziologiju srca.<\/p>\n

Kako se izvodi<\/h3>\n

Elektri\u010dna izolacija plu\u0107nih vena posti\u017ee se stvaranjem o\u017eiljkastog tkiva oko plu\u0107nih vena. Na taj na\u010din elektri\u010dni signali vi\u0161e ne mogu prolaziti kroz srce. Ovo o\u017eiljkasto tkivo mo\u017ee nastati grijanjem (radiofrekventna ablacija kateterom) ili hla\u0111enjem tkiva (krioablacija balonom).<\/p>\n

Ablacija je minimalno invazivan postupak koji se izvodi na zatvorenom prsnom ko\u0161u. Kroz male\u00a0ubode na preponama<\/strong>\u00a0lije\u010dnik uvodi vi\u0161e fleksibilnih cjev\u010dica (katetera) u femoralnu venu koje se pod fluoroskopijom dovode u desni atrij. Kako bi do\u0161ao do lijevog atrija, lije\u010dnik koristi dugu iglu za\u00a0bu\u0161enje stijenke koja razdvaja desni i lijevi atrij<\/strong>, a zatim uvodi kateter(e) u lijevi atrij.<\/p>\n

Neovisno o tome koja tehnika se primjenjuje, izolacija plu\u0107ne vene izvodi se ili uz op\u0107u anesteziju i umjetnu ventilaciju ili uz sedaciju uz spontano disanje.<\/p>\n

 <\/p>\n

Radiofrekventna kateterska ablacija (RFCA)<\/h3>\n

Naj\u010de\u0161\u0107a tehnika koristi\u00a0visokofrekventnu izmjeni\u010dnu struju<\/strong>\u00a0(oko 550 KHz) koju se provodi fleksibilnim kateterom s metalnom elektrodom na vrhu. Prolaskom struje zagrijava se tkivo, stvaraju\u0107i\u00a0o\u017eiljak<\/strong>. Niz\u00a0o\u017eiljaka povezanih u krug na spojevima desne i lijeve plu\u0107ne vene<\/strong>\u00a0rezultira elektri\u010dnom izolacijom plu\u0107nih vena od lijevog atrija.<\/p>\n

Tijekom ovog postupka lije\u010dnik uvodi dva katetera u lijevi atrij, jedan za bilje\u017eenje signala iz ciljanih plu\u0107nih vena, a drugi za isporuku radiofrekventne struje na \u017eeljeno mjesto, kao i za bilje\u017eenje signala. Postupak se temelji na rekonstrukciji anatomije i oblika plu\u0107nih vena i lijevog atrija.<\/p>\n

Elektri\u010dna izolacija se provjerava dosljednim izostankom elektri\u010dnih signala u plu\u0107nim venama, nakon \u010dega se katereri uklanjaju.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Krioablacija balonom<\/h3>\n

Za izolaciju plu\u0107ne vene\u00a0krioablacijom<\/strong>, poseban ispuhani balon (kriobalon) se uvodi u lijevi atrij, zatim se napuhuje i postavlja na u\u0161\u0107e plu\u0107nih vena. Tijekom ablacije kriobalon\u00a0stvara vrlo nisku temperaturu<\/strong>, smrzavaju\u0107i tkivo koje je u kontaktu s obodom balona. Nakon dovoljnog smrzavanja (otprilike 4 minute u svakoj veni), balon se zagrijava, ispuhuje i premje\u0161ta u drugu plu\u0107nu venu, a ablacija se ponavlja. Nakon obrade sve \u010detiri plu\u0107ne vene, postignuta elektri\u010dna izolacija provjerava se izostankom elektri\u010dnih signala u plu\u0107nim venama, nakon \u010dega se kateteri uklanjaju.<\/p>\n

 <\/p>\n

Druge tehnike ablacije<\/h3>\n

Postoje mnoge tehnike ablacije koje su uvedene u primjenu tijekom posljednjeg desetlje\u0107a, unato\u010d tome \u0161to je izolacija plu\u0107ne vene jo\u0161 uvijek osnova ablacije fibrilacije atrija. Ipak, u odre\u0111enim situacijama va\u0161 lije\u010dnik mo\u017ee odlu\u010diti primijeniti dodatne tehnike kako bi pobolj\u0161ao uspjeh postupka.<\/a><\/p>\n

Komplikacije<\/h3>\n

Ablacija je sada rutinski postupak, kateteri i tehnike su se iznimno razvili u posljednjim desetlje\u0107ima, a stope komplikacija su se smanjile. Ipak, rizici jo\u0161 uvijek postoje i moraju ih biti svjesni i bolesnici i lije\u010dnici.<\/p>\n

Naj\u010de\u0161\u0107a komplikacija je\u00a0krvarenje iz mjesta uboda u preponi<\/strong>, \u0161to rezultira nakupljanjem djelomi\u010dno zgru\u0161ane krvi ispod ko\u017ee ili dublje u tkivu (hematom), koji je \u010desto osjetljiv ili bolan. Ru\u010dna kompresija i mirovanje u krevetu obi\u010dno su dovoljni i nakupina krvi postupno nestaje tijekom sljede\u0107ih nekoliko tjedana. Ako se na mjestu uboda iznenada pojavi kvr\u017eica ili se pove\u0107a i postane bolna, bolesnik treba potra\u017eiti lije\u010dni\u010dku pomo\u0107.<\/p>\n

Te\u017ea, ali neuobi\u010dajena komplikacija je\u00a0prolazni ishemijski napadaj (TIA)<\/strong>\u00a0ili\u00a0mo\u017edani udar<\/strong>. Tijekom ili nakon ablacije mo\u017ee do\u0107i do odvajanja ugru\u0161ka iz lijevog atrija koji mo\u017ee do\u0107i u bilo koju od sistemskih arterija, a \u010de\u0161\u0107e u mozak, blokiraju\u0107i dovod kisika i uzrokuju\u0107i smrt tkiva. To mo\u017ee rezultirati mo\u017edanim udarom.<\/p>\n

Kako bi se uklonio rizik od mo\u017edanog udara i prolaznog ishemijskog napadaja, svakom bolesniku kojem je zakazana ablacija propisuju se antikoagulacijski lijekovi koje treba uzimati najmanje 3-4 tjedna prije te najmanje 4 tjedna nakon postupka ili do kontrolnog pregleda. Osim toga, ve\u0107ina lije\u010dnika obavlja transezofagealni ultrazvuk ili CT angiogram unutar 24 sata prije postupka kako bi bili sigurni da u lijevom atriju nema ugru\u0161ka. Bolesnicima se antikoagulacijski lijekovi daju i tijekom ablacije. Stoga je rizik od mo\u017edanog udara tijekom ablacije manji od 1%.<\/p>\n

Druga te\u0161ka, ali rijetka komplikacija je\u00a0tamponada srca<\/strong>. Tijekom rukovanja kateterima mo\u017ee na\u017ealost do\u0107i do o\u0161te\u0107enja stijenke srca, \u0161to rezultira nakupljanjem krvi unutar vre\u0107ice oko srca (perikarda). Ovo je po \u017eivot opasna situacija koja zahtijeva hitno lije\u010denje. U ve\u0107ini slu\u010dajeva, ubodom iglom ispod prsne kosti mo\u017ee se uvesti cjev\u010dica-kateter u vre\u0107icu oko srca kako bi se krv drenirala. To je obi\u010dno dovoljno da se uspostavi normalna cirkulacija. Stopa pojave komplikacije u obliku tamponade srca je otprilike 1-2%.<\/p>\n

Mo\u017ee do\u0107i i do o\u0161te\u0107enja okolnog tkiva izvan srca, uklju\u010duju\u0107i\u00a0\u017eivce<\/strong>\u00a0i\u00a0jednjak<\/strong>. Mo\u017ee do\u0107i i do o\u0161te\u0107enja\u00a0\u017eivca dijafragme<\/strong>\u00a0(mi\u0161i\u0107a va\u017enog za disanje), \u010de\u0161\u0107e kod krioablacije balonom, \u0161to dovodi do nedostatka zraka, ali do oporavka obi\u010dno spontano dolazi u roku od nekoliko tjedana do mjeseci. Jednjak, koji se nalazi odmah iza stra\u017enje stijenke lijevog atrija, mo\u017ee biti o\u0161te\u0107en visokim ili niskim temperaturama unutar srca. Rijetko (oko 1 od 4000 slu\u010dajeva) \u0161upljina u komunikaciji izme\u0111u srca i jednjaka mo\u017ee dovesti do ozbiljnih posljedica.<\/p>\n

Prekomjerni o\u017eiljci na u\u0161\u0107u plu\u0107nih vena mogu rezultirati su\u017eavanjem plu\u0107nih vena (stenoza plu\u0107ne vene<\/strong>). To obi\u010dno uzrokuje ka\u0161alj, ote\u017eano disanje i ponekad krv u ispljuvku tjednima nakon postupka. Ovo se su\u017eenje mo\u017ee lije\u010diti balonima ili stentovima. Ula\u017eu se napori kako bise izbjegla ova komplikacija tako da se izolacijski o\u017eiljci stvaraju dalje od u\u0161\u0107a plu\u0107nih vena i bli\u017ee lijevom atriju.<\/p>\n

Iako je stopa komplikacija niska, va\u017eno je da odmah kontaktirate svog lije\u010dnika ako vam se nakon ablacije jave zabrinjavaju\u0107i simptomi.<\/p>\n

Oporavak i ograni\u010denja nakon ablacije<\/h3>\n

Po zavr\u0161etku postupka na prepone se nekoliko sati postavlja\u00a0kompresivni zavoj<\/strong>\u00a0kako bi se zaustavilo krvarenje. Vrlo je va\u017eno prvih nekoliko sati nakon ablacije mirovati u krevetu. Bolesnik se otpu\u0161ta iz bolnice obi\u010dno dan nakon postupka pod uvjetom da je krvarenje prestalo i da se osje\u0107ate dobro.
\nAko nemate tegoba, nakon otpusta mo\u017eete se postupno vratiti normalnom \u017eivotu. Ipak, u prva 2 tjedna treba izbjegavati te\u0161ke napore i duga putovanja. Va\u0161 \u0107e vam lije\u010dnik dati jasne upute u vezi povratka na posao, treninga i putovanja, koje su prilago\u0111ene vama osobno.<\/p>\n

Lijekovi nakon ablacije<\/h3>\n

Morat \u0107ete nastaviti uzimati antikoagulacijske lijekove (kako biste sprije\u010dili stvaranje ugru\u0161aka) najmanje 4 tjedna nakon postupka. Trebali biste slijediti upute svog lije\u010dnika jer se preporuke razlikuju ovisno o lokalnom protokolu. \u010cesto se propisuju i dodatni lijekovi za kontrolu sr\u010danog ritma i broja otkucaja. Ako ste prije postupka uzimali antiaritmike, va\u0161 \u0107e lije\u010dnik odlu\u010diti mo\u017eete li prekinuti uzimanje lijeka. Umjesto toga, mo\u017ee vam preporu\u010diti da nastavite uzimate ove lijekove te da se potreba za njihovom daljnjom upotrebom ponovno procijeni na kontrolnom pregledu. Kardiolo\u0161ku procjenu obi\u010dno obavlja elektrofiziolog ili kardiolog, \u0161to uklju\u010duje i procjenu rezidualnih aritmija (fibrilacije\/treperenja), sr\u010danog statusa i propisanih lijekova, 4 do 12 tjedana nakon postupka.<\/p>\n

Nakon 12 tjedana (kako bi se omogu\u0107ilo vrijeme da se u\u010dinci postupka ablacije stabiliziraju), u slu\u010daju ponovljenih palpitacija i fibrilacije ili treperenja atrija dokumentiranog EKG-om, mogu vam se propisati dodatni antiaritmici ili antiaritmici koji su prethodno bili u\u010dinkoviti i eventualno preporu\u010diti da ponovite postupak ablacije. U slu\u010dajevima paroksizmalne fibrilacije atrija, uspje\u0161ni ishodi su zabilje\u017eeni u 70-80 % slu\u010dajeva ve\u0107 nakon prvog postupka, dok je dodatni postupak rezultirao supresijom aritmije u vi\u0161e od 85 % slu\u010dajeva. Stope uspje\u0161nosti nakoj jednog postupka ni\u017ee su u bolesnika s perzistentnom fibrilacijom atrija.<\/p>\n

 <\/p>\n

Saznajte vi\u0161e o: \u201eKoje \u017eivotne promjene bih trebao napraviti?\u201c<\/strong><\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ablacija fibrilacije atrija Nakon brojnih desetlje\u0107a istra\u017eivanja, op\u0107e je prihva\u0107eno da u ve\u0107ini slu\u010dajeva fibrilacija atrija po\u010dinje unutar ili blizu plu\u0107nih vena. Plu\u0107ne vene su \u017eile koje povezuju plu\u0107a s lijevim atrijem te omogu\u0107uju krvi oboga\u0107enoj kisikom da se vrati u srce. Postoje \u010detiri plu\u0107ne vene koje su povezane s lijevim atrijem. Produ\u017eeci mi\u0161i\u0107a atrija […]<\/p>\n","protected":false},"author":23,"featured_media":0,"parent":8759,"menu_order":18,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[287],"tags":[],"class_list":["post-8797","page","type-page","status-publish","hentry","category-sto-moj-lijecnik-moze-uciniti-hr"],"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.afibmatters.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/8797","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.afibmatters.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.afibmatters.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.afibmatters.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/23"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.afibmatters.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=8797"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.afibmatters.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/8797\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":9776,"href":"https:\/\/www.afibmatters.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/8797\/revisions\/9776"}],"up":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.afibmatters.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/8759"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.afibmatters.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=8797"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.afibmatters.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=8797"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.afibmatters.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=8797"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}